U Sarajevu (Bosna i Hercegovina), fokus je na mikropričama, vizuelnim kolekcijama iz različitih kvartova i javnih prostora koji igraju važnu društvenu ulogu u Sarajevu, uključujući život tokom opsade (1992. – 1996)
Arhivska građa Sarajevo:
– Biblioteka Hamdija Kreševljaković Video Arhiv Sarajevo
– Un-war Space arhiv
– The Historical Museum of Bosnia and Herzegovina
– Dodatni Materijali i Intervjui
Dokumenti iz Biblioteke Hamdija Kreševljaković Video Arhiv Sarajevo
Video Arhiv Hamdija Kreševljaković Biblioteka Sarajevo je kolekcija video svjedočenja koja su snimili građani opkoljenog Sarajeva, Bosna i Hercegovina (1992 – 1996). Kao odgovor na agresiju, prijatelji braće Nihad, Sead Kreševljaković i Nedim Alikadić počeli su dokumentovati svoj svakodnevni život koristeći svoje prethodno iskustvo s video praksom. Proizveli su esejističke filmske komentare i fikcionalne minijature koje su kritički analizirale njihovu situaciju. Nakon toga, stvorili su video arhiv i prostor za dijeljenje i diskusiju o ovom materijalu. Save the Amazon Production, koji je nastao iz Video Arhiva Sarajevo, je labava konstelacija amaterskih filmskih stvaralaca koji su počeli praviti igrane filmove u opkoljenom Sarajevu.
Nazvali su se Save the Amazon Production. Majica je dala nazivu duhoviti komentar na činjenicu da ih niko nije spasio, ali je također podsjetnik da se borba ne može voditi samostalno (Alikadić, Kreševljaković u intervjuu s C. Thieme, 2023). Njihovi filmovi, inspirisani poznatom pred-ratnom sarajevskom humorističkom emisijom Top Lista Nadrealista, karakterizirani su apsurdnim zapletima, znanstveno-fantastičnim posudbama i humorom vješala, odbijajući odustati od nade ili popustiti nacionalističkim ideologijama. U njihovom igrom inspirisanom kolektivnom pristupu, stvorili su imaginarni prostor preživljavanja koji se opire ratnom nasilju.
Dokumenti iz Arhiva Un-War Space
Arhiv Un-War Space je otvoreni arhiv koji sadrži brojne video i zvučne dokumentacije, fotografije, arhitektonske crteže i Un-war Leksikon. Namjerno je ostavljen nedovršen kako bi primao nove svjedočenja i politički pozicionirao potrebu za kolektivnim (pre)mišljenjem rata u Sarajevu, Mostaru ili bilo kojem drugom nasilnom sukobu. Autori fotografija, videa i drugih dokumenata su građani i stručnjaci poput fotografa, arhitekata, novinara i drugih. Arhiv Un-War Space je dio prakse laboratorije Un-war Space, koju je 2016. godine osnovala arhitektica i istraživačica Armina Pilav. Un-war Space Lab – fluidni kolektiv arhitekata, arheologa i intermedijalnih umjetnika koji istražuju, prostorno i virtualno izlažu ekologije nasilnih transformacija na ispreplitanju ratnih (nasilnih) i mirnih (nenasilnih) prostora.
Crteži Un-War Space
Destruktivna metamorfoza (Zoran Doršner 1994)
Godine 1994, arhitekta Zoran Doršner je izradio projekt pod nazivom ‘Destruktivna metamorfoza’ koji je bio dio izložbe ‘Sarajevo između sna i stvarnosti’. Rad sadrži radne skice, ilustrativne arhitektonske crteže stambene jedinice prije i poslije ratnih promjena, crteže opreme za spasavanje civila te tekstove za prijedlog izložbe i objašnjenje rada. Ideja ‘destruktivne metamorfoze’ koju predlaže Doršner predstavlja složeni analitički proces smrti grada, njegove obnove, reprodukcije prostora i života u isto vrijeme. Ovi crteži pokazuju kako su unutrašnji prostori bili preuređeni zbog konstrukcija koje štite od bombi i hladnoće, koje su kolektivno koristile mnoge osobe.
Videi Un-War Space
Videi ‘Dnevnik Sarajeva: od lošeg do goreg’:
Video datoteke su kreirane između 1992. i 1993. godine od strane filmskog režisera Doma Rotheroea i naratora Billa Tribea za film ‘Dnevnik Sarajeva: od lošeg do goreg’. Sirovi snimci i film su dokumenti o ratnom uništenju Sarajeva tokom vojne opsade (1992-1996) od strane srpskih snaga i u isto vrijeme, o nenasilnim prostornim reakcijama građana na ratno uništenje i načinima preživljavanja.
Fotografije Un-War Space
Fotografije su snimljene između 1992. i 1996. godine od strane mnogih različitih autora i prikazuju strategije preživljavanja građana, prostorne transformacije uništenih arhitektura, dizajnerske izume za kuhanje i grijanje bez struje, transport vode, drva ili drugih predmeta i svakodnevni život u gradu i unutrašnjim prostorima.
Nazad na početak
Dokumenti iz Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine
Historijski muzej Bosne i Hercegovine je mjesto dijaloga o prošlosti, kritičkog promišljanja, učenja i susreta. Kontinuiranim istraživanjem brojnih tema iz burne povijesti 20. stoljeća, muzej se otvara prema raznolikoj domaćoj i međunarodnoj publici. Historijski muzej Bosne i Hercegovine, u procesu čuvanja i predstavljanja nasljeđa Drugog svjetskog rata, socijalističke Jugoslavije, rata u BiH i opsade Sarajeva, nerijetko govori iz perspektive običnog čovjeka. Muzej doprinosi razvoju kulture i sjećanja kroz saradnju s lokalnom zajednicom. Politikom otvorenosti prema društvu i aktivnim učešćem u održivoj izgradnji mira, muzej djeluje kao dinamična platforma u prevazilaženju važnih društvenih problema.
The ARchipelago sadrži nekoliko kratkih video zapisa vezanih za izložbu “Put života” u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine. Put Života, kao glavna komunikacijska ruta na liniji Novi Grad – Novo Sarajevo – Centar, uspostavljen je da bi se izbjegla Snajperska aleja, vjerovatno najvažnija referentna tačka na mapi opkoljenog Sarajeva. Nova žila kucavica opkoljenog grada počinjala je od ulice Kranjčevićeva, zatim iza kasarne “Maršal Tito”, do naselja Pofalići u Novom Sarajevu, iza zgrade Energoinvesta, Marka Marulića, Paromlinske ulice i dalje prema Novom Gradu. Građani su se svakodnevno kretali Putem Života, bilo da idu na posao, vraćaju se kući ili u potrazi za osnovnim potrebama za preživljavanje. Saobraćaj je na njemu funkcionisao, život se na njemu odvijao. Razvijanje života i aktivnosti na Putu Života ne samo da oslikava život građana pod opsadom, već govori i o fizičkoj transformaciji grada. Šta je značilo kretati se samo nekoliko stotina metara od glavne gradske ceste? Danas je jedna od ulica u općini Novo Sarajevo nazvana „Put života“, jedan od rijetkih tragova postojanja ove alternativne ratne rute. Na Putu Života, visokorizične zone bile su: zaleđe Hastahane, prema bivšoj Vojnoj bolnici (Općoj bolnici), raskrsnica na Marin Dvoru, zaleđe Crkve sv. Josipa, raskrsnica iza hotela Holiday Inn, Tehnička škola, zgrada Energoinvesta, kao i svi kontakti sa takozvanom Snajperskom alejom. Ova mjesta su bila označena znakovima “Pazi snajper!” kao upozorenje građanima da budu što oprezniji prilikom prelaska takvih opasnih mjesta.
Nazad na početak
Dodatni Materijali i Intervjui
Foto kredit: ljubaznošću Biblioteke Hamdija Kreševljaković Video Arhiv.